Maruša Stamać analizira: “Andrej Plenković ili kako NE komunicirati”
“Andrej Plenković ili kako NE komunicirati”, tako bismo mogli nazvati današnje obraćanje predsjednika Vlade. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo je da je Premijer povrijedio načelo savjesnog i transparentnog postupanja zbog propusta deklariranja kumske povezanosti kad je svog kuma predlagao za veleposlanika u UK.
A Premijer je odmah sazvao press konferenciju kako bi ispričao svoju stranu priče, a time i popravio percepciju sebe u javnosti. Ali i kako bi se, njegovim riječima, svi dobro zabavili, no uspjelo mu je da ga nakon tih pola sata većina javnosti “hejta“.
Zašto Andrej?
Premijer je snažnim riječima napao Povjerenstvo. Njihovu odluku je nazvao štetnom, apsurdnom, nenormalnom, njihov rad instrumentaliziranim od strane oporbe. Slikovito je, potom, opisao kako su sami sebi zadali diskvalificirajući autogol.
Komunikacijski gledano, Premijer je sam sebi ovakvim govorom zadao autogol. Napao je jedno od rijetkih tijela državne uprave koji građani još smatraju koliko toliko vjerodostojnim. Njihovu odluku je nazvao “osobnom percepcijom troje ljudi.“
Zašto je takav diskurs nedopustiv?
Što god Premijer mislio o njihovoj odluci, bio on u ovom slučaju u pravu ili krivu, nedopustivo je da o neovisnom tijelu govori na takav način jer se, eto, ne slaže s njihovom odlukom. Obraniti sebe svakako treba. Treba iznijeti i svoju stranu priče. Konferencija za novinare je u ovom slučaju dobar izbor ali ovakav rječnik nije. To je polučilo upravo suprotan efekt.
Sve i da se na kraju ispostavi da je Plenković bio u pravu, zbog ovakvog bahatog stava, negativna percepcija u javnosti će se teško promijeniti.
Nisu to jedine komunikacijske greške koje su se dogodile tijekom ove press konferencije. Iznimno iritantno za javnost, novinare, građane je kada netko govori o sebi u trećem licu.
Andrej Plenković: “ Andrej Plenković je preporučio…“
Kakav dojam to ostavlja u javnosti? Osim ovoga: Andrej Plenković ima veliki ego.
Pa, svaki put kad vam padne na pamet reći nešto o sebi u trećem licu u javnoj komunikaciji, Maruša Stamać vam kaže da je to veliki no-no.
Premijerova “ljubav“ prema medijima
No–no je i omalovažavanje javnosti, posebice novinara koji su spona između političara i građana. Njihovih birača i potencijalnih birača. Premijer je tako, po tko zna koji put, odlučio docirati novinarima i javnosti govoreći kako “nitko ne zna kako izgleda proces imenovanja veleposlanika“.
Jedna od prvih stvari koje novinari početnici nauče kad počnu raditi jest to da se nikada ne smije podcjenjivati gledatelja, slušatelja, čitatelja. Pa ono što znaju klinci s novinarstva, ne zna Premijer. Kamo sreće da je to bilo sve što su novinari dobili.
Andrej Plenković: “Nemojte vrtiti očima, Jagoda, bolje vam je da znate…“
Obraćati se s visoka novinarima – to je nešto što većina naših političara voli i ne libi se prakticirati. Nikako da zapamte kako su upravo novinari ti koji utječu na njihovu percepciju u javnosti i kako je to, osim što je potpuno neukusno, dugoročno štetno i za njih same.
I ne, nije simpatično, niti smiješno, niti prisno novinare oslovljavati imenom s govornice. To je samo nepristojno.
Sarkazam u javnom govoru, također, je nešto što treba izbjegavati, kako smo se danas mogli ponovno podsjetiti. Možda je nekoga Premijer i uspio nasmijati izjavom: “dignut ćemo profesorima za 100 posto plaće (jer 17 posto nije dovoljno)“, ali sumnjam da je to ikome u prosvjeti ili ikome tko ima nekoga u prosvjeti bilo smiješno.
Iako je pokušao dosjetkama sakriti nervozu, Premijer je skrštenim dlanovima, stalnim popravljanjem sata i rukava, njihanjem tijela s lijeva na desno, odao kako ni njemu nije bilo zabavno, a kako bi tek onda bilo svima nama koji smo to gledali.
